52. Unska regata koja kreće sa Vrela Une
Krenuo sam pisati najavu vrlo ozbiljno, kako treba, i počeo sam birati fotografije. Vratila mi se u potpunosti emocija i odlučio sam vam ispričati svoj doživljaj. Sudjelovanje na 51. Unskoj regati prošle godine zapravo mi je bilo najljepši događaj u životu.
Revijalni početak u Suvaji
Bilo je jako uzbudljivo pripremati revijalnu etapu, ali sama revijalna etapa bila je fantastična; došli su pravi zaljubljenici i tako nam pomogli da trasiramo put za ovu godinu i prvu etapu iz Suvaje. Tekst i puno slika imate na poveznici
Martin Brod
Prvi dan započeo je tako što sam došao u kamp u Martin Brodu, naselju koje je poznato po pastrmci i prirodnoj “veš-mašini” u mlinu, ali ja to nisam vidio.
Došao sam navečer među razdragane sudionike i bio je sjajan program na pozornici; najpoznatiji glazbenici iz kraja smjenjivali su se i stvarali fantastičnu atmosferu.
Bio sam gost na večeri NP Una i to je bilo vrlo bogato, ukusno, domaće i iskreno; degustirao sam domaće rakije koje su bile ugodno iznenađenje. Noć sam proveo u šatoru i to me vratilo u vrijeme kada sam bio izviđač.
Buđenje je bilo spektakl; puštali su se rock hitovi, a DJ, koji je bio i MC, onako pospanima dobacivao je fore i šale na onaj lijepi, duhoviti bosanski način.
Zajednički doručak me opet podsjetio na izviđače i bosansku kavu koju su sudionici spremali i nudili potpuno nepoznatim ljudima, pa čak i meni.
I onda je došao taj trenutak nakon zaduženja opreme i prebacivanja raftova na obalu kada je kapetan regate Rapid proglasio start i vesela družina otisnula se na Unu.
Bilo je malo brzaka koji su podigli adrenalin i stotine raftova se kretalo blagim veslanjem niz Unu.
Štrbački Buk
Ljudi, toliko je teško prenijeti tu emociju. Voda je bila potpuno čista, sve je bilo zeleno, kanjon, mirisi, svi sudionici nasmijani, šale, dobacivanja, i tako smo uz pauzu za ručak stigli do Štrbačkog buka, najvećeg vodopada na Uni.
Opet smo imali lijep glazbeni program, ali koji je trajao predugo, te smo spavali u šatoru. Samo spavanje uz rijeku Unu bilo je okrepljujuće; mislim da sam zaspao čim mi je glava dodirnula jastuk.
Ujutro buđenje uz DJ-a i MC-a koji je neumorno izbacivao šale i dosjetke te starim dobrim hitovima podizao energiju, uz lijep doručak, a zatim smo imali svojevrsni spektakl. Naime, skiperi su čamce spuštali niz Štrbački buk, a najhrabriji su skakali u pjenovito grotlo, što je izgledalo vrlo atraktivno.
Ispod buka smo se ukrcali i tu su bili najuzbudljiviji brzaci.
Poslije toga smo stali uz vrelo i pili vodu sa izvora tik uz Unu, iz ruke, to je doživljaj i privilegija.
Potom se Una umirila i, kako ne bismo veslali cijelim putem, organizatori su nas vukli, što je bio poseban doživljaj, uz dobacivanje kanapa i stvaranje “zmijice” od 10 do 15 raftova.
Sve vrijeme sudionici ulaze u Unu koja je ledena, doduše mi smo u odijelima, ali s vremenom smo se poskidali, pa čak i ja, te smo se odvažili kupati bez odijela, što je bilo vrlo osvježavajuće.
Tu i tamo bile su pauze pa se skakalo sa stijena, pa čak i s mostova Unske pruge, uz glazbu, pjesmu, šale, smijeh i osvježenja iz različitih boca.
BIHAĆ
Dolaskom pred Bihać zaustavili smo se na zadnjoj krivini kako bismo se prikupili.
Kada se cijela regata okupila, ispaljena je raketa i nakon cijelog dana na Uni, uz svo veslanje, dobili smo neku ludačku energiju.
Uz svakakve urlike i buku koju je teško opisati, poput gusara, veslali smo svi, i staro i mlado, i muškarci i žene, kao da nam život ovisi o tome.
Etapu smo završili u Bihaću, u grotlu gdje su nas dočekali Bišćani uz vatromet i baklje te buku koju smo svi zajedno stvarali.
Takav nalet adrenalina i sreće mora se doživjeti.
Uvečer je bio koncert velikog Halida Bešlića i imao sam čast upoznati ga te imam i fotografiju s njim.
VOZ KANJONOM UNE
Zadnji dan regate nisam se spuštao do Bosanske Krupe raftom, već turističkim vlakom.
Da, vlakom, Unskom prugom.
Svi mi koji smo se nekada vozili Dioklecijanom do mora jedva smo čekali da dođe taj dio pruge kroz kanjon i ta vožnja imala je za mene velik emotivni naboj jer su se stopili prošlost i sadašnjost.
U otvorenim vagonima za rasuti teret, koji su domišljato prilagođeni za putnike, postavljene su ručno izrađene drvene klupe i stol od grubo obrađenih dasaka, što je davalo originalnost i rustikalnost.
Sama vožnja bila je spektakl, uz bogatu zakusku. Svirali su tamburaši iz Bihaća, Bedemi i pjevač Faruk Pečenković.
Prolazili smo kroz mnogobrojne tunele koji su dodatno obogaćivali fantastičnu atmosferu. Bila je pauza gdje smo se susreli s regatom, gdje se skakalo u vodu s platforme s visine od više desetina metara, a nažalost, završetak je bio u Bosanskoj Krupi.
Bio sam gost NP Una, koji je organizator regate, i to su najljubazniji i najdivniji ljudi, a regata je bila odlično organizirana. Naravno, pomogle su im različite organizacije i ljudi iz kraja, i svi zajedno su ostavili prekrasan dojam. S njima sam se upoznao kada su došli godinu dana ranije da nam pomognu obraniti Vrelo Une od devastacije i spriječiti izgradnju MHE, na čelu s direktorom Alenom Zulićem, te smo postali prijatelji i tako se rodila ideja da
UNSKA REGATA
krene iz Suvaje, iz Hrvatske, s Vrela Une
i sada ide ozbiljan dio teksta, sama najava:
52. Unska regata započinje 21. 7. 2026. u 10 sati iz Suvaje.
Nakon prošlogodišnjeg revijalnog starta za najveće zaljubljenike, kajakaše, ove godine kreće etapa Unske regate od Suvaje do Martin Broda, a zatim se nastavlja u etapama Martin Brod – Štrbački buk, Štrbački buk – Bihać i Bihać – Bosanska Krupa.
Kamp će biti postavljen već u petak, a subota i nedjelja bit će rezervirani za različite sportske, turističke, obrazovne i zabavne sadržaje.
Sam početak bit će u ponedjeljak u 10 sati, kada će raftovi krenuti s poteza od Drvenog do Laćinog mosta u Suvaji, a kajakaši će krenuti s mjesta gdje su prošle godine krenuli, ispod mosta u Suvaji.
Prošle godine smo se prvi put spuštali ovom dionicom i Una je na ovom dijelu toka mirna, lijepa, dostojanstvena, s najljepšim plažama i životinjskim svijetom koji ne poznaje ljude. Nekoliko obitelji pataka gledalo nas je s čuđenjem dok smo se spuštali. Obale su zelene, a dio Une natkriven je krošnjama koje su nas štitile od jakog sunca.
Imamo dvije desne pritoke, Krku i Unac, koje se veličanstveno ulijevaju u Unu i daju joj snagu i plahovitost, također ledene. Nismo odoljeli da popijemo vodu iz Krke.
Broj mjesta je ograničen i javite se na vrijeme kako biste rezervirali svoje mjesto. Ovo je idealna prilika i za tvrtke da organiziraju team building, ali i da nas podrže. Javite nam se na
udrugamojauna@gmail.com
Uskoro objavljujemo program i više detalja
Zoran Torbica
